Kada su sedamdesetih godina prošlog vijeka u jednom od brojnih venecijanskih arhiva otkrivena proročanstva Trifone iz Škaljara, stručna je javnost zaključila kako se radi o literarnoj fikciji nepoznatog srednjovjekovnog autora bokeljskog porijekla.
Trifoninih trinaest proročanstava u kojima se opisuju buduća kotorska stoljeća najznačajniji su sadržaj Bokeljskih zapisa, objavljenih u štampariji čuvenog Andrije Kotoranina, 1483. godine u Veneciji.
Djelo, pisano na italijanskom jeziku, dosadašnju je pažnju privlačilo ilustracijama na kojima dominiraju deformisana animalna stvorenja, nalik morskim kornjačama, koje nemaju peraja već krila krvavih krajeva.
Stihovi su dvosmisleni i asocijativni, dok preovladavajući termini ovog iluminiranog rukopisa pripadaju mediteranskoj kulturno-društvenoj tematici.
Dostupna arhivska građa ne govori o Trifoni, ali njena predskazanja, nezasluženo skrajnuta, objavljena su čak 72 godine prije proročanstava najpoznatijeg svjetskog proroka Nostradamusa.
Trifonina je lokalni karakter bacio na margine interesovanja naučne zajednice, no, ona su, najprije, vrijedan kulturno-istorijski dokument, a zatim i dobra matrica iščitavanja ‘budućnosti’ grada i zaliva.
Tome su posebno skloni pojedinci koji nanovo aktuelizuju ovaj rukopis, tvrdeći kako je Trifona predvidjela značajne događaje i ključne ličnosti koje su kroz vjekove oblikovale Kotor.
“More galija i gusara, jedna crvena brada. Strah i kuraž. Božja ćelija, lice milostivoga sjaja.”
Trifona je ovim riječima, vjeruju, predskazala 1539. godinu, kada su Kotorani predvođeni Blaženom Ozanom odbranili grad od turskog paše i kapetana flote Hajrudina Barbarose sa trideset hiljada vojnika.
Razorni zemljotres iz aprila 1667. odnio je mnoge živote, a njegova je posljedica i umnogome izmijenjeni izgled katedrale i zvonika, što je takođe sadržaj škaljarskog proročanstva.
“Primaveru pokrit će jad, tuga i šporkeca. Grad postat će groblje. Jedna do druge kule nikad više iste biti neće.”
Ova je Kotoranka još u srednjem vijeku znala za ‘lađe s kominima’ i Bonapartine konje u kotorskim crkvama, nagovijestila Vizinov ‘đir okolo ploče’ i vidjela gimnazijskog profesora Leopolda Netovića kako šutira prvu loptu u Kotoru.
U zapisima prepoznajemo i februarsku pobunu mornara i bokeljsku bijedu usljed svjetskih ratova, ali i uspješne periode, kao što je obnavljanje pomorstva oličeno u radu Jugoslavenske oceanske plovidbe.
“Kapetanski palac na banju škaljarskome. Od gvožđa lađe, crvene iz mora zvijezde.”
Jako optimističnu Trifoninu providencu druge polovine dvadesetog vijeka nije naružila ni ‘crna primavera’ iz 1979. godine, ali za razliku od dvanaestog, posljednje proročanstvo, trinaesto, najcrnje je njeno snoviđenje o opstojnosti njenog i našeg grada.
Ove su stranice, ujedno, najekspresivniji skup literarnih opisa Bokeljskih zapisa čiji je epilog koleracija intenzivnih društvenih i prirodnih devijacija, započetih posljednjih godina prošlog milenijuma.
“S kamena gusari mladi. Crna sukna, crna pamet. Providuri kumpanji, dukati montanji.”
Pažljivim se pregledavanjem redaka naslućuje sveopšte posrnuće ‘debolecom’ zahvaćenog grada, bez ‘šuga’ i perspektive, gdje toleranciju i kulturu ubijaju prevara i kriminal, dok ‘valove i vale valjaju nad kulama kule’ .
“Furešti kolo balaju. Od srama stupu surlaši stoluju. Tramontana, Gurdić grotlo, krvava dubina uz zidine rijeka.”
Uteg trenutka kojeg živi današnja generacija Kotorana, ako je proročanstvo sud, više teži nego desetine prethodnih. Da li je dramatičnost gradskog života koju svjedočimo, stoga, ekvivalent ‘sudnjem’ zapisu škaljarskog proročanstva.
“Pestingrada pijavica vez, korota, sudbe sudnje praunuka pez.”
Uistinu jake poruke onima koji vjeruju, ostalima samo dobra razbibriga, a otuda i mimoilaženja ova dva tabora oko sposobnosti srednjovjekovne viđelice da prepozna političku kastu našeg doba.
“Kontesa falsa i medigo fjaka. Kolar mularija, kapo bimbo.”
Upravo čitav niz aktuelnih društvenih slika današnjem čitaocu produbljuje znatiželju te potrebu da u epilogu Trifoninog prorončastva otkrije nastavak ili, pak, svršetak kotorskog življenja i opstojnosti.
Spoznaja o sudbini koju je škaljarska proročica pripisala gradu, nažalost, u rukama je italijanskih konzervatora koji nastoje da restauriraju najznačajniji odlomak proročanstva, gotovo uništenog vlagom iz venecijanskog arhivskog spremišta.
Ukoliko sadržaj posljednjih stranica Trifoninog proročanstva ostane neotkriven, vlastita bivstvovanja i djelovanja ostaju kao jedini tumač sudbine bokeškog životnog kruga.
A kotorski usud jesu i mastilom ispisane riječi na pergamentu čvrsto obmotanom oko škaljarskog proročanstva.
“Sužanj ljubavi i pokore, tebi srce Kotore”.
